Tko smo mi?

Kao što smo već napisali, postojimo od 1965. g. i volimo reći da smo u najboljim godinama. Prošli smo i još uvijek prolazimo kroz mnogo promjena, izazova i avantura koje uspješno savladavamo. Svakim danom rastemo, učimo i razvijamo se baš kao i naši korisnici.

Velik smo tim od trenutno 48 zaposlenih plus neki na zamjenama za porodiljni dopust. Na našem čelu je ravnateljica koja je uvijek pristupačna, staložena, ažurna (multitasking kakav još niste vidjeli!), s pravim savjetom u pravo vrijeme, Tri kolegice iz računovodstva strpljivo rješavaju sve naše zahtjeve i administrativne prohtjeve, a osobito im se veselimo kada nam jave da je sjela plaća. Spretne ruke našeg domara brinu o stanju zgrade i voznog parka, a osobito je tražen u vrijeme blagdana i ukrašavanja prostora kada pomno sluša kreativne ideje odgajateljica te ostvari točno što su one zamislile. Ako našim hodnicima čujete nešto poput: “Ooodi, uz kraj” ili “Pazi da se ne posklizneš” to su naše spremačice – uvijek spremne na šalu i zafrkanciju čak i nakratko u prolazu. Za ono što svi jako volimo, a to je hrana, zaduženi su naši kuhari – trio fantasticus koji fantastično kuha. Oni ugode svakoj prilici (ako ste s nama za vrijeme ZILIK-a, znate o čemu govorimo) i zahtjevima svakog djeteta koje ima drugačiju vrstu prehrane. Penjući se prema gore, ne hijerarhijski već katovima naše zgrade, dolazimo do stručnog tima. Dva socijalna radnika, dva psihologa, dva psihoterapeuta i jedna edukantica psihoterapije, jedan mobilni tim i jedan tim zadužen za korisnike Ustanove, a sve to u četiri osobe. Nerijetko pored navedenih uloga, uđu i u onu odgajatelja. Svakodnevno borave s djecom i ostalim korisnicima, primjećuju njihove potrebe i rješavaju aktualne situacije. I naposljetku dolazimo do naših odgajatelja – teta i gospona. Posljednji u nabrajanju, ali prvi u mnogo toga. Različitih struka, iskustava, ličnosti, dobi i spola, ali u jednom isti i složni: dijete na prvom mjestu! Oni brinu o svemu o čemu jedan roditelj treba brinuti. Ponekad ih čujete da su strogi (ali pravedni) ili da glasno pričaju (jer treba nadglasati žamor), ali najčešće ih čujete i vidite kako strpljivo objašnjavaju novo gradivo, rješavaju ljubavne jade, brinu kad se dijete razboli, tješe, smiju se, igraju…

Svi smo mi bitni i ključni da bi naša Ustanova mogla funkcionirati i dati najbolje od sebe jer rad s djecom je predivan i ispunjuje, ali nosi i odgovornost – za našu djecu, za našu budućnost.